Article-cluster size (# of articles)
new weight
old weight
lower/upper
Articles count
Total similarity
Avg. similarity
Total chr length
Sentence # average
Sentence # variation
43
3.72
6.92
20.20/0.90
43.00
3.80
0.09
2626.00
1.00
0.00
All clustering variants
Old ranking - len = 43
72 ■ 0.99/0.01 ■ 5 ■ 84.9
Best clustering variants
72 0.99/0.01 5 84.9

Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.

godine.Taj zakon nije menjan decenijama, pa su novčane i druge kazne bile veoma male.Prošle godine, provincija je konačno donela novi zakon, koji predviđa novčanu kaznu do 100.000 rupija (oko 350 dolara) i zatvorsku kaznu do šest meseci.Međutim, Tanija Tadžik i drugi aktivisti za prava životinja strahuju da se taj zakon neće dosledno primenjivati.Tanija kaže da veoma mali broj ljudi u društvu zaista mari za bol i patnju životinja.U početku su se njene komšije protivile njenom radu i često su se žalili na buku koju su pravile životinje o kojima je brinula.Ipak, njihovo mišljenje se postepeno menjalo.U tome joj je pomogao pas po imenu Dolar.„Dolar je bio toliko odan da nije dozvoljavao nepoznatim ljudima da ulaze u ulicu noću, zbog čega su ga komšije zavolele i počele su da ga vrednuju”, kaže Tanija.Ubrzo su počeli da mu donose kosti i mleko.Najvoljeniji ljubimac Većina životinja u Tanijinom domu ili ima invaliditet ili su veoma stare, poput male kujice ši-cu po imenu Činki, koja je potpuno slepaOd svih životinja koje je spasila, Tanijin najvoljeniji ljubimac je Činki, mala ši-cu kujica koja je potpuno slepa.Iako ne vidi, Činki se savršeno snašla u prostoru.„Zapamtila je sve – zidove, stolove, ćoškove kuće, sve.„Čak je dugo sa mojom ćerkom išla na fakultet”, kaže Tanija.Većina životinja u njenom domu ili ima invaliditet ili su veoma stare, delimično i zato što Tanija takve životinje nikada ne udomljava.Među životinjama o kojima brine je i Gul Pari, kuja kojoj je kičma slomljena kada ju je udario motocikl, i koja se nikada nije potpuno oporavila.„Ljudi mi kažu da živim u sopstvenom raju.„Raj za mene je da gledam bolesnu ili povređenu životinju kako se oporavlja”, kaže Tanija.Voli da životinjama koje spasava daje neobična i posebna imena.Ime Gul Pari je videla u snu.Drugog psa, Gulfama, nazvala je po starom, vernom slugi u njihovoj kući, dok je Činki ime lika iz bolivudskog filma Munna Bhai MBBS.Porodična strastSvi u Tanijinoj porodici gaje veliku ljubav prema životinjama.Jedna od njenih sestara brine o čak 37 mačaka koje je sve pokupila sa ulice, što nervira njene komšije.Odrasle su u kući u kojoj je uvek bilo životinja.Otac bi Taniji često govorio: „Kada doneseš životinju kući, ona postaje tvoja odgovornost i moraš da brineš o njoj u potpunosti”.Tanija kaže da ima veliku sreću što je suprug podržava.„Kad god treba da spasim životinju iz nekog udaljenog kraja, muž ide sa mnom da mi pomogne da je donesem kući”, kaže, dodajući da je nikada nije odbio.Njih dvoje su vlasnici poznatog brenda čaja i velike prehrambene prodavnice u gradu Pešavaru, i ukupno imaju oko 200 zaposlenih.Pogledajte video o prijateljstvu golubice i EgipćaninaThe British Broadcasting CorporationŠta radi kada ne spasava životinjeOsim što spasava životinja, Tanija je i obučena instruktorka zumbe i drži onlajn časove, što je postalo važan deo njenog života.Takođe je veliki obožavalac tradicionalnih pakistanskih rasa pasa.„Naši lokalni psi su snažni i prilagođeni teškim uslovima.„Takođe su i odlični čuvari”, kaže ona.Duboko veruje da je sterilizacija napuštenih pasa važna, između ostalog i zato što postaju manje agresivni prema ljudima.Sve troškove za životinje o kojima brine snosi isključivo sama.Kada joj bliski prijatelji ili rođaci ponude finansijsku pomoć, ona taj novac uvek prosledi azilima, jer smatra da je njima potrebniji.U provinciji Hajber-Pahtunvi postoji samo jedan azil za životinje – Lucky Animal Protection Centre – koji se nalazi u gradu Čarsadi.Osim ovog azila, povređenim životinjama pomažu samo pojedinci poput Tanije.„Spasavanje životinja shvatam veoma ozbiljno”, kaže ona.„Za mene je svaki spaseni život pobeda”.Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu.

Ljubimci

Mačke su zaista pametna bića, ali za razliku od ljudi, njihova inteligencija se ne meri koeficijentom inteligencije, već kognitivnim sposobnostima i načinom na koji reaguju.

Studije su pokazale da mačke imaju radnu memoriju i dobro razvijenu dugoročnu memoriju što im pomaže da ostvare svoje ciljeve. Ljubimci

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Espreso

U objavi autor objašnjava da je Klaus, koji ima istoriju dokumentovanih nestašluka na društvenim mrežama, star godinu i po, udomljen je sa 5 meseci i obožava maženje.

Mačke su zaista pametna bića, ali za razliku od ljudi, njihova inteligencija se ne meri koeficijentom inteligencije, već kognitivnim sposobnostima i načinom na koji reaguju. Espreso

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Sd

Beogradski zoološki vrt bogatiji je za novog stanovnika.

Naime, u pitanju je sova koja još uvek nema ime, već samo oznaku 14/25, a biolog Kristijan Ovari otkriva šta to tačno označava i zbog čega su sove korisne za Beograđane. Sd

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Blic

Beogradski zoološki vrt bogatiji je za novog stanovnika - sovu koja još uvek nema ime, već samo oznaku 14/25, a biolog Kristijan Ovari otkriva šta to tačno označava i zbog čega su sove korisne za Beograđane.

Foto: Snežana Krstić / RAS Srbija ZOO Zoološki vrt U Beo zoo vrt stigla je beba sova, mala ušara, i dobro ste pročitali - zove se 14 kroz 25 i trenutno je u potrazi za pravim imenom! Blic

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Ljubimci

Nakon što je spasila mršavog, urinom natopljenog psa sa ulice, Liga za spasavanje životinja Nju Hempšira poslala je poruku vlasnicima koji su ga napustili, sa nadom da će i drugi ljudi, slični njima, preispitati svoje postupke prema ljubimcima, preneo je Newsweek.

"Želimo da znate da je vaša devojčica pronađena i da je bezbedna", piše u poruci Lige u objavi na Fejsbuku podeljenoj u nedelju, sa natpisom "Pismo prethodnim vlasnicima Rej", koja je dobila preko 1.000 lajkova i više od 100 komentara na platformi. Ljubimci

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
021

Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.

Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu. 021

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Blic

U ovo doba godine se dešava jedna magična stvar.

Naime, male sove kako rastu, počinju postepeno da operjavaju, vidimo perje na krilu i kreću da istražuju svet oko sebe. Blic

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Blic

Naravno, onda one izlaze iz gnezda i dešava se da koji mališan zaluta, padne dole, pojuri ga kuca, maca", otkriva biolog Ovari.

Izuzetno korisne, kada odrastu puštaju se u prirodu Zanimljivo je da, kada ih građani takve na zemlji nađu, oni ih donesu u Beo Zoo Vrt. Blic

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Ljubimci

U poređenju sa psima, inteligencija mačke se manifestuje drugačije: psi često traže ljudsko vođstvo, dok mačke daju prednost nezavisnosti.

One umeju da reše probleme i veoma su uporne, što dokazuje i snimak sa TikToka koji ima skoro 4 miliona pregleda i više od 700.000 lajkova. Ljubimci

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Blic

I sove su najveće zaštitnice Beograda od svih vrsta glodara koji su im omiljena hrana.

Svi zainteresovani mogu da pošalju svoj predlog Beo zoo vrtu kako bi ova sovica mogla da se zove. Blic

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Blic

Mi maksimalno radimo na tome da ih othranimo i u saradnji sa zavodom za zaštitu da ih pustimo nazad u prirodu - kaže Kristijan i otkriva da su sove izuzetno korisne životinje, jer je jedan ovaj mališan u stanju da pojede dva do tri miša dnevno.

Foto: TV Prva / screenshot Takođe je zanimljivo da sove vide preko 180 slika u sekundi, pa je njeno okruženje za nju jedan takoreći usporeni film. Blic

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Informer

Domaće mačke mogu da razlikuju miris svog vlasnika od mirisa stranaca, pokazala je nova studija Univerziteta za poljoprivredu u Tokiju. Informer

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Ljubimci

Uprkos vašem trudu i strpljenju, neke mačke nikako ne mogu da prihvate kupanje jer im je suviše stresno.

U takvim slučajevima, savet stručnjaka je jasan: ne insistirajte da okupate mačku po svaku cenu. Ljubimci

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Nauka

Otkriće Jinchuanloong niedu obogaćuje raznovrsnost rano divergentnih sauropoda i pruža dodatne informacije koje pomažu u razumevanju evolucione istorije sauropoda u severozapadnoj Kini – napisali su autori.

Sauropodi su infrared dinosaurusa i u njih spadaju najveći dinosaurusi. Nauka

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Kurir

Vrste pudli: standardna pudla – najveća varijanta, visoka oko 45–60 cm u grebenu, srednja pudla – srednje veličine, visoka oko 35–45 cm, patuljasta pudla – mala varijanta, visoka oko 25–35 cm, toys pudla – najmanja varijanta, visoka ispod 25 cm. Bez obzira na veličinu, sve pudle dele iste osobine u pogledu inteligencije i ponašanja.

Pudle su aktivne i energične, pa im je potrebna redovna fizička i mentalna stimulacija. Kurir

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Informer

Neće remetiti mir doma, već će ga nežno upotpuniti svojim tihim prisustvom.

Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Pridružite se i saznajte prvi najnovije informacije. Informer

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Novosti

Svaki dan ćutanja znači još jedan dan patnje za napuštene životinje, a još jednu pobedu za sistemsku nepravdu.

Srbija mora da pokaže da zakon važi za sve – i za one sa vezama, i za one koji se kriju iza lažnog humanitarizma. Novosti

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Blic

U tome joj je pomogao pas po imenu Dolar.

„Dolar je bio toliko odan da nije dozvoljavao nepoznatim ljudima da ulaze u ulicu noću, zbog čega su ga komšije zavolele i počele su da ga vrednuju”, kaže Tanija. Blic

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Espreso

Mačka otvara mikrovalnu, Foto: Printscreen/tiktok/caits182 Udomljeni mačak Klaus zahvaljujući svom neverovatnom triku postao je najviralniji na mrežama sa čak 4 miliona pregleda.

Naime, na snimku koji je objavljen vidi se mačka kako sedi na kuhinjskom pultu i šapom energično udara po vratima mikrotalasne pećnice dok konačno ne uspe da ih otvori, preneo je Newsweek. Espreso

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Kurir

Doberman Foto: Youtube Printscreen Sa pravilnom obukom i pažnjom, dobermani su nežni i zaštitnički nastrojeni prema deci i vole da provode vreme sa svojom porodicom.

Oni su još jedna visokoenergetska rasa kojoj je potrebno mnogo vežbanja i angažovanja, kao i socijalizacija i trening poslušnosti da bi bili srećni i dobro prilagođeni. Kurir

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Kurir

Oni su svestrana rasa koja se dobro snalazi u policijskim i vojnim poslovima i traganju i spasavanju, kao i dobri službeni i terapijski psi.

Bonus video: Šta mačka oseti kada je ostavite samu? Kurir

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Danas

Važno je da i vi prilagodite rutinu njegovom uzrastu, rasi i temperamentu.

Ako niste sigurni kako, obratite se veterinaru ili stručnjaku za ponašanje pasa.Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Danas

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Blic

Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.

„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže Tanija Zlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinja | Foto: BBC U Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile. Blic

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Ljubimci

Pipi jedva ima godinu dana, puna je zašivenih rana, ožiljaka, posekotina od noža, metala ili stakla.

Verovatno je držana na lancu, jer kad je vezana njime, ona je mirna, sedi i čeka. Ljubimci

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
021

"Mala begunka je kod kuće!", objavio je zoološki vrt na društvenim mrežama.

Doubao, velika kao šestogodišnje dete, u utorak ujutro uhvaćena je uređajem za hvatanje prilagođenim životinjama pre nego što je vraćena u ograđeni prostor. 021

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Kurir

Nekada je ovaj odnos možda bio pretežno utilitaran, zasnovan na međusobno korisnim ponašanjima koja su obezbeđivala prednost u lovu i zaštiti.

Danas ljudi ne kupuju psa da bi im pronjuškao najbolju kafu s mlekom i dansko pecivo u lokalnom kafiću. Niša pasa se promenila – postala je manje praktična, a više negujuća. Iako nesumnjivo ima vlasnika pasa koji ne prave veliku razliku, istraživači tvrde da je to generalno izuzetak, a ne pravilo. Kurir

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Ljubimci

Čak i kad pas ili mačka izgledaju čisto, u vaš krevet će uneti nečistoću i ostatke koji se kriju u njihovom krznu ili na šapama, a sve to završava na našim čaršavima, jastucima i navlakama za jorgan.

Zalutale dlake kućnih ljubimaca će se lepiti za posteljinu i platnene površine: ako ih ne menjate redovno i ne održavate, one će se zaglaviti u jastucima, jorganu i dušeku što će otežati uklanjanje. Ljubimci

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Objektiv

U svakodnevnoj borbi protiv karcinoma, istraživanja su usmerena na to da se promene otkriju u ranim fazama koristeći revolucionarnu kombinaciju napredne veštačke inteligencije (AI) i izuzetne sposobnosti obučenih pasa da njuhom otkriju ovu bolest. Objektiv

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Kurir

Danas, niotkuda, na imanje rijalitija "Farmeri" ušetala se mačka nepoznatog porekla.

Nije pokazala znakove straha i nelagode, već se ponašala kao da je na dobro poznatoj teritoriji. Kurir

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Mondo

Ako vaš pas ima opušten karakter, verovatno će tokom vašeg odsustva dremati ili iskoristiti priliku da se zavuče na kauč na koji inače ne sme.

Psi koji su živahniji, mogu da pokušaju da dohvate nešto s kuhinjskog pulta ili da grickaju stvari koje inače ne smeju. Mondo

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Ljubimci

Način na koji se jedan mačak penje u stan u kome živi oduševio je korisnike TikToka. Ljubimci

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
B92

Kuce mogu u igraonici za pse da uživaju u različitim poslasticama i drugim "đakonijama" za njih. B92

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Bizportal

IT startap iz Indije, Harvesting Robotics, postao je viralan nakon što je zaposlio neobičnog, ali veoma šarmantnog člana tima: psa zlatnog retrivera po imenu Denver.Njegova zvanična titula?

Chief Happiness Officer, odnosno direktor sreće.Vest je objavio suosnivač kompanije Rahul Arepaka na LinkedInu, ističući da Denver ima važnu misiju: podizanje morala u firmi, širenje pozitivne energije i uvođenje pet-friendly politike na radnom mestu.Kompanija Harvesting Robotics razvija visokotehnološke sisteme za održivo uništavanje korova pomoću lasera, ali jasno je da ne zaboravljaju ono najvažnije – zadovoljne i srećne zaposlene.Od prvog dana Denver je osvojio srca kolega: dočekuje ih na ulazu, prisustvuje sastancima (najčešće dremuckajući ispod stola) i redovno izmamljue osmehe. Bizportal

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Mondo

Ne jede svaki pas bez ograničenja, neki se nakon što zadovolje glad, udaljavaju od činije i to nije znak bolesti.

Važno je da pokazuju normalnu aktivnost za sebe. Mondo

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Alo

Pored toga, Device osećaju jaku vezu sa svim živim bićima, zbog čega se često bave volontiranjem i pomaganjem životinjama u nevolji.

Upravo ta posvećenost im donosi veliko zadovoljstvo i osećaj ispunjenosti. Alo

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Najzena

U jednom videu, Viktorija je u opisu podelila da planira da svoju garažu pretvori u „mačje igralište“ sa ogradicom za igru, klimatizacijom, igračkama i tunelima.

Viktorija je rekla da planira da zadrži mamu mačku i mačiće, koje je od tada nazvala Džasper, Raptor i Houdini. Najzena

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Informer

Retko pokazuje agresiju ili strah i ne voli buku ni velike promene.

Foto: Shuterstock Britanska mačka Ova rasa je nežna i samostalna zna da se zabavlja sama, ali će vam prići kada oseti da ste raspoloženi za druženje. Informer

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Informer

Labradori su inače poznati po svojoj blagoj naravi, ali su tokom posmatranog perioda činili 6,28 odsto zabeleženih ujeda, što je značajna brojka s obzirom na njihov ugled porodičnih ljubimaca.

Ipak, labrador retriveri se i dalje svrstavaju među najpopularnije rase pasa u SAD. Informer

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Telegraf

Džonatan Marlou i njegovi prijatelji su igrali disk-golf (kombinacija frizbija i golfa), kada je sa neba pala ajkula čekićarka!

"Nismo mogli da verujemo" Ljudi su odlučili da priđu i utvrde šta se dogodilo, a bili su iznenađeni kada su shvatili da je reč o mladunčetu, prenosi LadBible. Telegraf

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Alo

Ona je, naime, napravila rupu na ogradi kroz koju ljubimac može da promoli glavu.

Pas je brzo shvatio da sad može da viri kroz rupu do mile volje. Alo

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Kurir

Sa pravilnom obukom i pažnjom, dobermani postaju divni porodični psi i verni čuvari.

Doberman Foto: Youtube Printscreen Sa pravilnom obukom i pažnjom, dobermani su nežni i zaštitnički nastrojeni prema deci i vole da provode vreme sa svojom porodicom. Kurir

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
021

Zoološki vrt u istočnoj Kini objavio je u utorak da je uhvatio poslednjeg člana trija kapibara koje su bile u begu dva meseca. 021

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Ljubimci

Da bi se stoka farmera držala zajedno i odvojila od drugih stada, korgiji su im štipali noge, a njihov patuljasti rast davao im je prednost, jer stoka nije mogla da ih zgazi.

Korgi ima dvostruki sloj dlake što je odlično ako živi u hladnoj regiji, ali je loše kad je u pitanju linjanje. Ljubimci

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Novosti

On ne štiti pse - on ih koristi.

Ne voli životinje - voli novac i pažnju. Novosti

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Blic

Kada joj bliski prijatelji ili rođaci ponude finansijsku pomoć, ona taj novac uvek prosledi azilima, jer smatra da je njima potrebniji.

U provinciji Hajber-Pahtunvi postoji samo jedan azil za životinje - Lucky Animal Protection Centre - koji se nalazi u gradu Čarsadi. Blic

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Alo

Unutar srca je svetleo znak sa pitanjem: „Hoćeš li se udati za mene?“ Na drugom kraju plaže jedna žena je šetala psa.

Pas je ugledao prizor i počeo netemice da gleda šta se dešava. Alo

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
B92

Kuce mogu u igraonici za pse da uživaju u različitim poslasticama i drugim "đakonijama" za njih.

Sve je poteklo od žene koja je prvo pravila samo poslastice za pse, ali je zbog svoje kuce morala da smisli zdravije poslastice za ljubimce, te je odlučila da ih ponudi i njima. B92

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Blic

Taj zakon nije menjan decenijama, pa su novčane i druge kazne bile veoma male.

Prošle godine, provincija je konačno donela novi zakon, koji predviđa novčanu kaznu do 100.000 rupija (oko 350 dolara) i zatvorsku kaznu do šest meseci. Blic

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
B92

Devet godina pravim torte za pse, ali je pre pet godina moja gospođica imala težu operaciju, jedva je preživela i onda sam osmislila zdrave poslastice zbog nje, a kasnije sam shvatila da je zdravo i za druge pse i da se njima to dopada", navela je vlasnica igraonice Marija Stanković za TV Prva.

PrintScreen/ TV Prva Video U ovoj igraonici može se naći i "papućino". B92

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Mondo

"Ponekad je samo izbirljiv", mislite verovatno.

Međutim, ponekad je to prvi znak da nešto nije u redu. Mondo

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Ljubimci

Ljubimci imaju prirodne instinkte žvakanja, seckanja i vađenja materijala iz stvari, pa je uništavanje igračke jedina mogućnost da to urade.

To je normalan izraz ciklusa lova "prati, juri, usmrti, pojedi" i to je nasleđe njihovih divljih predaka. Ljubimci

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Novosti

Zbog toga su čak i pokrenuli peticiju za zatvaranje nelegalnog azila, navodeći da ih Stojaković maltretira, bahato se ponaša i preti vezama u državnim strukturama.

Veze u tužilaštvu - štit od zakona Prema dostupnim informacijama, protiv Nikole Stojkovića je podneto više krivičnih prijava zbog zloupotreba, lošeg postupanja prema životinjama i finansijskih malverzacija. Novosti

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Informer

Očekivano, pitbulovi su se našli na vrhu liste sa indeksom opasnosti od 90 odsto, odgovorni za 26,74 odsto svih ujeda i 61 smrtni slučaj tokom posmatranog perioda.

Ono što je mnoge iznenadilo jeste pojava labrador retrivera na listi - zauzeo je deseto mesto sa indeksom opasnosti od 38,6 odsto. Informer

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Kurir

Dobermani su lojalni, inteligentni i snažni psi, idealni za aktivne vlasnike koji mogu da im pruže dovoljno fizičke i mentalne stimulacije.

Sa pravilnom obukom i pažnjom, dobermani postaju divni porodični psi i verni čuvari. Kurir

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Kurir

Zlatni retriveri vole da trče, plivaju, igraju se i istražuju.

Najsrećniji su kada su aktivni, bilo da je u pitanju igranje u dvorištu, duge šetnje ili učestvovanje u sportskim aktivnostima. Kurir

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Ljubimci

Korgi je nastao pre nekoliko vekova u Velsu i brzo je postao popularan zbog izuzetno prijateljskog karaktera, inteligencije, odanosti i "preslatkog" izgleda.

To je kratkonogi pas izduženog tela, poznat po agilnosti i sposobnosti da čuva veće životinje. Ljubimci

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Telegraf

Tek onda su shvatli da su nekoliko trentuka ranije ugledali orla na nebu, koji je u kandžama nosio plen.

Međutim, napale su ga vrane, pa je ispustio plen i odleteo dalje. Telegraf

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Novosti

Služe mu samo kao alat za emocionalnu ucenu ljudi dobre volje.

1,7 miliona duga, pa nova fondacija za novu prevaru Nakon što su nadležni organi utvrdili da je utajio porez u iznosu od 1,7 miliona dinara, Stojković nije odgovarao - već se povukao i osnovao novu organizaciju: "Fondacija Utočište za životinje Nikola”, preko koje i danas prima uplate. Novosti

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.
Telegraf

“Nismo mogli da verujemo šta se dogodilo”, kazao je Džonatan.

Tek onda su shvatli da su nekoliko trentuka ranije ugledali orla na nebu, koji je u kandžama nosio plen. Telegraf

  • Za Taniju Tadžik, najveća sreća je kada spase bolesnu ili povređenu životinju i odneguje je do ozdravljenja.Trenutno čuva više od 20 spasenih pasa i mačaka u sopstvenom domu.Neki od njih postaće članovi njene porodice.Kao dete, Tanija je imala malog psa, mačku, vranu, i papagaja, i svi su spavali zajedno ispod njenog kreveta, jer je to bilo jedino slobodno mesto u kući.Sav džeparac trošila je na hranu i usluge veterinar.Ne zna tačan broj, ali kaže da je spasila desetine pasa, mačaka, pa čak i magaraca.„Većinu životinja nalazim na ulici.„Lečim ih i brinem o njima, a kada je moguće, pronalazim im stalni dom”, kaže ona.Za bolesne ili povređene životinje najčešće čuje putem društvenih mreža ili aplikacija za dopisivanje.Glas o njenom radu se proširio provincijom Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana, pa ljudi daju njen broj telefona svima koji nađu životinju kojoj je potrebna pomoć.Iako joj je kuća velika, drži samo onoliko životinja koliko može da zbrine na odgovarajući način.Oporavljene životinje često udomljava kod porodica koje imaju i želju i mogućnosti da o njima brinu.Slanje u azil je poslednja opcija.„Azilima često nedostaju sredstva, tako da više volim da ih udomim”, objašnjava ona.„Kada predajem životinju novom vlasniku, uvek kažem: ako ne možete da brinete o njoj, vratite je meni, ali je nikako ne napuštajte.„Kada se životinja jednom navikne na dom, ne može da preživi na ulici”.Kada ne uspe da pronađe porodice za udomljavanje, Tanija ponekad drži i do 25 životinja u njenom domu.Nije saglasna sa onima koji smatraju da bi prioritet trebalo da joj bude pomaganje ljudima.„Pomažem i ljudima, ali razlika je u tome što ljudi mogu da izraze bol i zatraže pomoć, a životinje to ne mogu”, kaže TanijaZlostavljanje životinja Tanija kaže da veoma malo ljudi u društvu zaista saoseća sa patnjom životinjaU Pakistanu je rasprostranjeno zlostavljanje životinja, kako pasa i mačaka, tako i radnih životinja kao što su magarci, konji i kamile.Do nedavno, Hajber-Pahtunva, kao i druge provincije u Pakistanu, primenjivala je Zakon za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, koji je donesen još 1890.