Tog dana, kad je čikica s francuskom kapom i "poaro" brkovima u našoj kući dočekan i poslužen kao najdraži gost, to nisam mogao znati, ali sam detinjom imaginacijom slutio da se u mraku foto -aparata dešava neka magičnost, da iz tame izlazi slika, kao što je život dolazio iz tame i tamo se na svom uviru vraćao Prisjetio se i kako je njegova majka, za potrebe fotografisanja, pozajmila cipele koje je Radoš nosio na slici, iako su mu bile čak dva broja veće. - Uzalud su me svi ubeđivali da se nasmejem.