Mirjana Teodosijević, univerzitetski profesor turskog jezika i književnosti, i autorka nekoliko turskih rečnika, za "Sandžak.rs" nnavela je neka vrlo popularna prezimena u Srbiji za koja nismo znali da u osnovi imaju tursko poreklo i značenje, iako su pojedina prilagođena našoj tradiciji dodavanjem sufiksa -ić. "Sigurno i vi poznajete nekoga čije je prezime izvedeno od turcizma“, pitala je čitaoce profesorka Teodosijević, pa nabrojala određena i objasnila šta znače u prevodu: Abrašević (čovek pegavog lica) Amidžić (stric) Barjaktarević ili Bajraktarević (zastavnik) Borozan (trubač) Bulut (oblak) Vermezović (koji ne daje) Delibašić (najbolji junak, zapovednik odreda delija) Delić (junak; stražar kod vezira i paša) Dizdarević (upravnik tvrđave) Dunđerski (stolar i zidar) Jaramaz (nepristojan, nestašan; koji ne vredi) Karakašević (crnih obrva) Karadžić (crnomanjast) Lagumdžija (miner) Malbašić (starešina mahale ili sela) Mutavdžić (zanatlija koji pravi prostirke i pokrovce od kozje dlake) Subašić (nadzornik imanja ili gradski nadzornik, "gradski menadžer") Peškir (ubrus) Terzić (krojač) Topalović (hroma osoba) Tufegdžić (puškar) Uzunmirković (visoki Mirko) Šebek (pavijan; ružan i drzak čovek) Šišmanović (debeo) "Sa turcizmima se ne treba igrati" Profesorka je na kraju naglasila da, ukoliko nam se učini da se određena reč danas na turskom kaže drugačije, treba da imamo svest da se jezik menjao tokom vekova, te da su mnoge reči, isto kao i u srpskom, danas arhaizmi koji se ne koriste u modernom govoru.