kada je izašao album „Sidarta“ za beogradsku izdavačku kuću Discom.Tri godine kasnije svetlost dana je ugledao i „The Director’s Cut„, album Herija Frauda i Kurensija, na kome je pesma „180 days„, više od 300.000 puta preslušana na Jutjubu i 400.000 na striming servisu Spotifaj.Njenu muzičku podlogu čine četiri isečena dela kompozicije Zdenka Radete kome naročito smeta rečenica s početka pesme koju na španskom izgovara ženski glas – la musica de Harry Fraud (muzika Herija Frauda).„To me posebno nervira, kako može da bude njegova muzika?„Sve su to moje note, ja sam komponovao i muzika je moja, ne njegova“, govori revoltirano beogradski kompozitor.Luka Novaković, vlasnik izdavačke kuće Discom, uradio je i muzičko veštačenje pesme.Iz originala su, kaže, uzeta četiri segmenta do 10 sekundi – sa vokalom, gitarom i sintisajzerom.„Nije vršena nikakva posebna intervencija osim što je frekvencijski visina tona podignuta, a originalni tempo povećan sa 128.3 na 149.9 BPM-a (otkucaja po minutu)“, objašnjava Novaković za BBC na srpskom.Njegova diskografska kuća takođe nije potpisana na BMI sajtu, već su kao izdavači navedene tri američke etikete, odnosno pablišeri – kompanije koje zastupaju prava autor, dodaje.„U svakom smislu, oni imaju apsolutnu materijalnu korist od iskorišćavanja dela – prodajom nosača zvuka i emitovanjem, a mogu i da licenciraju materijal za potrebe filma.“Radeta kaže da je još po povratku iz Londona, snimljeni materijal „zaštitio u SOKOJ-u“, tadašnjem Savezu organizacija kompozitora Jugoslavije, sada organizaciji muzičkih autora Srbije.„Pitanja korišćenja muzičkih dela, kako inostranih, tako i domaćih autora, u slučajevima kada je za to neophodna neposredna saglasnost autora spadaju u pitanja koja se tiču individualnog ostvarivanja prava, koja nisu u nadležnosti Sokoja“, kažu iz ove organizacije za BBC na srpskom.Nisu nadležni, dodaju, ni u slučaju upotrebe nečijeg dela bez potpisa autora, jer to spada u domen povrede moralnih autorskih prava.Ako nema sporazumnog rešenja, autori mogu da se obrate sudu i zaštite vlastita prava.Snimci grupe 37°C su prijavljeni i zaštićeni i u Organizaciji proizvođača fonograma Srbije (OPFS).Čitav niz povređenih pravaOvime su povređena moralna i imovinska prava autora, izvođača i proizvođača fonograma, ukazuje Uzelac.„Povređeno je Zdenkovo isključivo autorsko moralno pravo na priznanje autorstva, na naznačenje imena i na zaštitu integriteta dela.„Zatim isključivo autorsko imovinsko pravo da drugome dozvoli ili zabrani prilagođavanje, aranžiranje i drugu izmenu svog dela“, objašnjava sudski veštak Višeg i Privrednog suda u Beogradu za posebnu oblast autorsko pravo specijalizovan za diskografiju.Između ostalog, povređena su „isključiva moralna i imovinska prava interpretatora“ – grupe 37°C, da „budu priznati kao takvi, da se suprotstave izmeni i iskorišćavanju njihove interpretacije“, kao i da „zabrane ili dozvole umnožavanje i stavljanje u promet snimka“.Uzelac navodi i da je, takođe, povređeno „isključivo pravo proizvođača fonograma ‘Izmoreni putnik’ da drugome zabrani ili dozvoli umnožavanje i stavljanje u promet, kao i interaktivno činjenje dostupnim javnosti njihovog fonograma“.Nosilac autorskog prava i proizvođač fonograma je Zdenko Radeta, kao i nosilac fonogramskih prava, uz Discom, izdavača i zastupnika.Raspoloživi pravni alatiDo rešenja problema se može doći sporazumno ili tužbom pred domaćim ili stranim sudovima, budući da su zakoni o autorskim i srodnim pravima na međunarodnom nivou „prilično usaglašeni“.Ako se u postupku pred domaćim sudom dokaže stvarna šteta, ona će imati isti efekat na američke autore kao da je utvrđena pred američkim sudom, kaže Uzelac.„Razlika je u takozvanoj zakonskoj šteti, odnosno iznosu štete propisane zakonom za slučaj povrede prava namerno ili grubom nepažnjom“, objašnjava.Ovi iznosi su u Americi, zbog veličine tržišta i snage ekonomije, značajno veći nego u Srbiji, dodaje.„Nije pitanje mogućnost ostvarivanja pravne zaštite u SAD, već njene isplativosti.“Od ovakvih povreda je teško zaštiti se, pa se „rešavanje problema najčešće svodi na sanaciju posledica“, kaže Uzelac.Autor bi predupredio problem kada bi sopstveno delo registrovao u američkom Zavodu za autorska prava (Copyright Office), čime bi zaprećena zakonska šteta bila znatno veća od eventualne naknade štete, objašnjava sudski veštak.Shodno tome, „nerealno je očekivati za najveći broj muzičara i njihovih dela“, da preduzmu „tako efikasnu zaštitu“, a i registracija dela u Americi podrazumeva određene troškove. Danas