Nova
Iako je prošlo svega dva i po meseca od kako smo se moja Mira i ja vratili posle našeg najdužeg boravka u Australiji, sve češće imam osećaj da se sve to događalo u nekoj drugoj dimenziji, geografskoj, vremenskoj, misaonoj… Tamo daleko, tako davno i sasvim mimo svega što donosi život u zemlji Srbiji… Najviše mi, mnogi će se iznenaditi, nedostaju – konjske trke.
U Australiji je konjički sport treći na listi popularnosti, odmah iza njihove verzije fudbala (Aussie rules) i ragbija, a znatno ispred kriketa, tenisa i fudbala po Fifa pravilima (tamo je to samo soccer). Ovo sudim na osnovu prostora u tamošnjim medijima, jer vikendom nema novina bez specijalnog dodatka o zbivanjima na hipodromima širom kontinenta, a tu su i dva televizijska kanala na kojima se, istina, smenjuju trke rasnih konja i posebno uzgajanih hrtova… Sve to se, osim na licu mesta, pomno prati u mnogobrojnim pabovima sa velikim ekranima i monitorima na kojima se objavljuju rezultati, kvote za prva tri ili četiri mesta i iznosi dobitaka. Nova