godine.Valid Hazbun, profesor Bliskoistočnih studija na katedri za političke nauke na Univerzitetu u Alabami, tvrdi da tokom Hladnog rata većina američkih intervencija u regionu može da se opiše kao „pokušaji uspostavljanja ravnoteže".„Želeli su da udare protivtežu bilo kojoj političkoj sili suprotstavljenoj interesima Sjedinjenih Država i njihovih saveznika", rekao je on za BBC.Profesor Hazbun kaže da intervencija predvođena Amerikom u Zalivskom ratu (1990-1991) služi kao najbolji primer za ovo.„Bio je to pokušaj da se potre iračka invazija na Kuvajt", ističe. „Kuvajtski suverenitet je povraćen, a posle kraja Hladnog rata, došlo je do razgovora između američkih političara i lidera u regionu da se pronađu načini za rešavanje zajedničkih bezbednosnih potreba."Međutim, profesor Hazbun veruje da je pod Klintonovom administracijom tada započeo potpuni drugi pristup.„Cilj je bio da se organizuje bezbednosna arhitektura koja bi služila američkim interesima i njihovoj viziji regionalnog poretka", istakao je on.„U to je spadalo, s druge strane, usredsređivanje na mirovni proces i normalizaciju arapsko-izraelskih odnosa, kako bi sve arapske zemlje mogle da stanu uz SAD i Izrael, ali i da bi se zauzdali Iran i Irak vojnim sredstvima i sankcijama."Povremeno je američki intervencionizam išao ruku pod ruku sa podrškom Izraelu koju su američki lideri opisivali kao „bezuslovnu i nepokolebljivu".Od Drugog svetskog rata, Izrael je bio najveći sveukupni primalac američke strane pomoći, dobijajući milijarde dolara svake godine.Povratak u Avganistan jureći talibaneU oktobru 2001, SAD su povele invaziju na Avganistan.Kao razlog invazije naveli su proterivanje talibana, podršku demokratiji i eliminisanje pretnje od Al Kaide posle septembarskih napada.Vašington je brzo zauzeo Kabul, glavni grad zemlje.NATO trupe su takođe bile prisutne u zemlji od 2003. 021