Danas
REUTERS/Suzanne Plunkett/PoolKomentari američkog predsednika Donalda Trampa o izraelsko-iranskom sukobu išli su od pune podrške izraelskim napadima do snažnog distanciranja od njih – i nazad.Njegova dvosmislenost i ranije napuštanje Samita G7 doprinela je osećaju neizvesnosti, dok sukob Izraela i Irana jača.Odlazeći sa samita u Kanadi, samo je rekao da ima „važne stvari“ kojima se treba vratiti u Vašingtonu.Bela kuća je saopštila da njegov odlazak ima veze sa „onim što se dešava na Bliskom istoku“, dok je kasnije na društvenoj mreži Istina (Truth Social) rekao da to „nema nikakve veze sa prekidom vatre“.Ranije je izraelski premijer Benjamin Netanjahu rekao da su napadi bili „potpuno koordinisani“ sa SAD.Dakle, koje su opcije sada pred Trampom u ovom sukobu?1. Popuštanje Netanjahuu i eskalacijaDok su izraelske rakete gađale Teheran 13. juna, Tramp je pretio iranskim liderima „još brutalnijim“ napadima svog saveznika naoružanog američkim bombama.Znamo Trampov krajnji cilj.On, kao i Netanjahu, kaže da Iran ne može da ima nuklearnu bombu.Ključno je da je rekao da je njegova preferirana opcija (za razliku od Netanjahua) putem sporazuma između SAD i Irana (ovaj put takođe odražava njegov samoproglašeni imidž uspešnog lidera u pregovorima).Međutim, dvoumio se oko toga kako da to postigne, ponekad se oslanjajući na pretnju silom, ponekad na diplomatiju.Prošle nedelje je čak rekao u istom dahu da bi izraelski napad na Iran pomogao sporazumu ili bi ga „uništio“.Trampove pristalice nepredvidivost ponekad prikazuju kao stratešku, takozvanu teoriju „ludaka“ u spoljnopolitičkim odnosima.Ova teorija je ranije korišćena za opisivanje Trampove pregovaračke taktike i sugeriše da namerna neizvesnost ili nepredvidivost u vezi sa eskalacijom deluje na prisiljavanje protivnika (ili čak saveznika u Trampovom slučaju) da se povinuju.Taj naziv je slavno pripisan nekim praksama predsednika Ričarda Niksona tokom Hladnog rata.Neki od Trampovih savetnika i pristalica podržavaju stranu „maksimalnog pritiska“ teorije ludaka kada je u pitanju njegov pristup Iranu.Oni misle da će pretnje na kraju prevladati jer, tvrde, Iran nije ozbiljan u vezi sa pregovorima (iako je 2015.
godine zemlja potpisala nuklearni sporazum koji je predvodio tadašnji američki predsednik Barak Obama, a iz kog se Tramp kasnije povukao). Dim iznad zgrade državne televizije u TeheranuNetanjahu je pritiskao Trampa da krene vojnim umesto diplomatskim putem, a američki predsednik, uprkos često izričitoj želji da osvoji Nobelovu nagradu za mir, na kraju bi mogao da vidi potrebu da ispuni ratobornije pretnje rukovodstvu Teherana.Izrael bi takođe mogao da se jače zalaže za američko učešće da bi, kako oni vide, ‘završio posao’.Amerika ima bombe za razaranje bunkera, za koje Izrael veruje da mogu da unište iransko podzemno postrojenje za obogaćivanje uranijuma u Fordovu.Kako se borbe pojačavaju, raste i pritisak na Trampa iz dela tabora republikanaca u Kongresu, koji već dugo pozivaju na promenu režima u Iranu.Tramp takođe to vidi kao prednost koja bi mogla da primora Irance da pregovaraju sa njim.Međutim, činjenica je da su Iranci već bili za tim stolom, jer je šesta runda razgovora sa Trampovim izaslanikom Stivom Vitkofom bila planirana 15. juna u Omanu.Sastanak je otkazan.2. Srednji put – držanje kursaDo sada je Tramp ponovio da SAD nisu uključene u izraelske napade.Eskalacija dolazi sa značajnim i potencijalno trajnim rizicima za Trampa.Američki pomorski razarači već pomažu u odbrani Izraela od iranske odmazde.Neki od Trampovih savetnika u Savetu za nacionalnu bezbednost verovatno će ga upozoriti da ne čini bilo šta što bi moglo da poveća intenzitet izraelskih napada na Iran u narednim danima, posebno s obzirom na to da su neke iranske rakete probile izraelsko-američku odbranu sa smrtonosnim efektom.Netanjahu sada tvrdi da bi ciljanje iranskog vrhovnog vođe Alija Hamneija okončalo, a ne pogoršalo sukob.Međutim, anonimni američki zvaničnik je tokom vikenda obavestio neke medije da je Tramp jasno stavio do znanja da je protiv takvog poteza. Danas