godine, prkosno upozorava na odmazdu protiv SAD zbog koje će one „trajno zažaliti".Ali iza oštrog rata rečima kriju se brzi proračuni radi izbegavanja katastrofalne greške u koracima.„Ovo nije rat koji Iran želi", kaže Hamidreza Azizi, iz Bliskoistočnog saveta za međunarodne odonose.„Ali već vidimo argumente pristalica režima da je, bez obzira na razmere prave štete koje su SAD mogle da nanesu, imidž Irana kao snažne zemlje i regionalne sile toliko dramatično uzdrman da to zahteva odgovor." Dim iznad Tel Aviva nakon udara iranskih raketa 22. juna Svaka reakcija je, međutim, rizična.Direktan napad na jednu od dvadesetak američkih baza na Bliskom istoku, ili jednog od više od 40.000 pripadnika američkih trupa, verovatno bi pokrenuo krupnu odmazdu Amerike.Zatvaranje Ormuskog moreuza, strateškog plovnog puta za petinu svetskog naftnog saobraćaja, moglo bi da se obije o glavu uznemiravanjem arapskih saveznika u regionu, baš kao i Kine, glavne mušterije za iransku naftu.Zapadne pomorske snage bi takođe mogle biti primorane da zaštite ovo krupno „usko grlo" i izbegnu značajne ekonomske potrese.A ono što je Iran smatrao vlastitom „ofanzivnom odbranom", njegova mreža posrednika i partnera širom regiona, oslabljeno je ili izbrisano u izraelskim napadima i atentatima tokom proteklih 20 meseci rata.Nije najjasnije da li postoji prihvatljivi prag za Iran koji bi se doživeo kao uzvraćanje koje neće izazvati gnev Amerike, a koji bi omogućio obema stranama da se povuku sa same ivice.Ovaj komplikovani odnos bio je stavljen na probu najmanje jednom ranije.Pre pet godina, kad je predsednik Tramp naredio atentat na komandanta IRGC-a Kasema Sulejmanija u napadu dronom na Bagdad, mnogi su strahovali da bi to moglo da izazove katastrofalno otimanje situacije kontroli.Ali Iran je najavio kontranapad preko iračkih zvaničnika, napavši delove američkih baza u kojem je izbegnuto stradanje američkog osoblja ili nanošenje značajne štete.Ali ovaj trenutak je mnogo većih razmera.'Amerika je izdala diplomatiju, a ne Iran'Predsednik Tramp, koji je iznova iskazivao preferenciju prema „postizanju pogodbe sa Iranom" umesto da ga „vraški izbombarduje" sada deluje kao da je odlučno stao u izraelski ćošak u ringu.On je opisao Iran kao „siledžiju Bliskog istoka" rešenog da napravi nuklearnu bombu – što je zaključak koji ne dele prethodne procene američkih obaveštajnih službi.Obaveštajni timovi sada detaljno analiziraju rezultate onoga što Pentagon naziva „najvećim operativnim udarom bombardera B-2 u američkoj istoriji".On je naneo „izuzetno veliku štetu i razaranje" glavnim iranskim nuklearnim postrojenjima u Natanzu, Isfahanu i Fordovu.Samo „bombe razaračice bunkera" mogu da probiju postrojenje Fordov zakopano duboko u planini. 021