Oni koji traže nešto sigurno, koji znaju šta će tačno dobiti, obično odsedaju u hotelima."Deluje očigledno da će isključivanje kratkoročnog iznajmljivanja smeštaja sa turističkog tržišta dovesti do veće cene smeštaja za turiste.„Iznenadila bih se kad hoteli ne bi iskoristili ovu situaciju", dodaje ona.Za Kejtlin Ramsdejl, sa platforme za porodična putovanja Kid & Coe, postoji samo jedan očigledni gubitnik: porodice.„Imate mnogo grupa za koje hoteli kao jedine opcije prosto ne rade posao", kaže ona.„Iako je hotelska industrija radila mnogo na tome da postane pristupačna za porodice, izgled soba i cene ne funkcionišu za većinu porodica (naročito za one sa dvoje ili više dece) koje žele da otputuju na kratak odmor u velike gradove.„Mora postojati način da se izbalansiraju ciljevi gradova i da se istovremeno udovolji ovim putnicima – to je ogroman gubitak za roditelje koji žele da upoznaju decu sa svetom."Pitanje je: da li zabrana ili ograničavanje kratkoročnog iznajmljivanja smeštaja zapravo smanjuje cene stanova ili uopšte utiče na kontingent dostupnih nekretnina?Studija Harvard biznis rivjua o uticaju njujorške zabrane, objavljena početkom prošle godine, zaključila je da u ovom slučaju kratkoročna iznajmljivanja smeštaja nisu ta koja najviše doprinose visokim rentama i da bi regulativa, pre nego zabrane, donela veću koristi gradu i meštanima podjednako.Jedan očigledan rezultat gradske zabrane je da su cene hotelskih soba skočile na rekordnih, u proseku, 300 dolara po noći. U Berlinu su poslednjih godina organizovani protesti zbog dostupnosti nekretnina Zašto onda turističke i gradske vlasti to i dalje rade?Možda je pravi razlog taj što se tu ne radi samo o brojkama, već i o odnosu lokalnih ljudi prema turizmu.Španija je u epicentru evropske krize prekomernog turizma, sa meštanima koji se glasno protive onome što doživljavaju kao turističku industriju od koje nemaju nikakve koristi, na destinacijama kao što su Malaga, Majorka i Kanarska ostrva, baš kao i sama Barselona.Na mnogo načina to deluje kao odjek rasprava o „drugom domu" koja decenijama divlja na mestima kao što je Kornvol.Na intenzivnim turističkim destinacijama, gde se meštani rutinski istiskuju sa tržišta cenama, prisiljavajući ih da žive u karavanima ili da svakog dana putuju satima na posao, deluje izuzetno nepravedno zateći lokalne gradove preplavljene stanovima za iznajmljivanje u vreme praznika, koji se ne koriste dobar deo ostatka godine, kad bi lokalni meštani mogli imati većih koristi od njih.To nije jedini problem koji izaziva krizu nekretnina – krivi su i stagniranje plata, naročito za radnike u javnom sektoru, i ograničeni programi gradnje stanova – ali je verovatno najvidljiviji.U Britanskoj Kolumbiji, u Kanadi, premijer Dejvid Ebi jezgrovito je opisao situaciju dok je objašnjavao nova pravila kratkoročnog iznajmljivanja smeštaja.„Ako renovirate pa preprodajete kuće, ako kupujete kuće da biste ih izdavali kratkoročno, ako kupujete kuće da bi zvrjale prazne, mi vam dosledno, javno i iznova šaljemo poruku: na takmičite se sa porodicama i pojedincima koji traže mesto za život vašim novcem za ulaganja."Uspešne na papiru ili ne, ove zabrane šalju signal meštanima da političari slušaju njihove žalbe i da su im oni važniji od turista.Postoji, međutim, alternativa direktnim zabranama.Mnoge destinacije, među njima i Berlin, ograničavaju vlasnike-stanare na maksimalni period od 90 dana iznajmljivanja tokom godine.Tako im dozvoljavaju da nastave da zarađuju dodatne prihode, ali ih istovremeno i sprečavaju da pokupuju kontingent nekretnina i pretvore ih u stalne kratkoročne smeštaje za iznajmljivanje.Problem za sve zemlje koje se kreću u ovom pravcu, među njima i Veliku Britaniju, koja predlaže nešto slično, jeste u regulativi.Kako to uraditi i koliko dodatno košta da se to uradi? 021