Negde na polovini rute, usred pustare, nigde nikoga nije bilo kilometrima, naišao sam na čopor pasa lutalica… Na ovom putu se svakodnevno srećem sa psima, navikao sam da zbog ranca i štapova neki laju, ali većina me prati druželjubivo kilometrima… Juče je bilo drugačije… Već u samom startu sam video da nisu prijateljski nastrojeni - započeo je Rokvić, pa nastavio: - Jedna ženka je od kada sam je prošao iskezila zube i počela da me napada… Za njom su krenuli i ostali psi… Pokušao sam da se branim štapovima, ali oni nisu odustajali… U trenutku pomislih, skočiću na njih i krenuti u kontranapad, uz jako dranje i režanje na njih, misleći da ih uplašim… U tom trenutku počinje bukvalno borba za život… Njihov bes je postao sve veći i veći… - rekao je i dodao: - Sa svih strana su me napadali, srećom nije ih bilo iza ledja pa sam uspevao nekako štapovima da ih zaustavljam… Njih 6,7 su neizmenično trčali ka meni zabadali se u štapove i nisu odustajali… Ženka je bila najagresivnija, sa iskeženim zubima, veoma strašna situacija… "Pronašao sam mir" - Nekoliko minuta je trajao napad gde sam sve pokušao i ništa nije vredelo… Rekoh gotovo, izujedaće me… U jednom momentu, ne znam odakle mi, samo sam umilnim glasom rekao: "MIR, MIR, dobro je, sve je uredu, dosta je bilo". Alo