Snimak sigurnosne kamere iz porodične kuće zabeležio je trenutak kada 31-godišnji Iman Demegilo pada u polu-svesno stanje zbog naglog pada šećera u krvi.
Ana Samardžija je osnovala udruženje Albinizam u srcu kako bi pomogla i spojila ljude rođene sa istim genetskim stanjem poput njenogOsećaj nepripadanja, nelagodna pitanja, zadirkivanja i popreki pogledi obeležili su đačke dane Ane Samardžije i Svetlane Šlapek.Obe su rođene sa albinizmom, retkim genetskim stanjem zbog kojeg im je vid oštećen, oči, trepavice i kosa svetle, a koža nežna i osetljiva.„Ili ćeš da kukaš i plačeš, ili ćeš da uzmeš stvari u svoje ruke i preskočiš zid straha,„Kada sam se probudila i rekla sebi da je albinizam moj blagoslov a ne hendikep, u moj život su ušli divni ljudi“, kaže Ana Samardžija za BBC na srpskom.Albinizam se javlja usled mutacija gena kod oba roditelja i karakteriše ga nedostatak ili smanjena količina melanina – pigmenta koji daje boju očima, koži i kosi, objašnjava Predrag Poleksić, dermatolog.Vid je znatno slabiji, oči su uglavnom prozirne jer nema melanina ni u dužici oka, osetljivi su na svetlost i nemaju nikakvu zaštitu od UV zračenja.„Nažalost, oni su često i stigmatizovani u društvu, teško im je da pronađu posao ili partnera.„Za albinizam nema leka“, ukazuje on.‘Zaboravljeni smo’Iako su joj boja kože, očiju, trepavica i kose bili znatno svetliji u odnosu na drugu decu, Ana Samardžija iz Hrvatske tome nije pridavala mnogo značaja.Sve dok nije krenula u školu i uvidela da joj je jako teško da čita.Tada je dobila dijagnozu albinizma koji do tada u njenoj porodici nije zabeležen.Nastavnici su prema Ani imali razumevanja, ali ne i vršnjaci.Podsmevali su joj se jer je izgledala drugačije, zadirkivali je i nazivali „duhom“.„Meni je taj loš tretman kasnije pomagao da spoznam sebe i sada sam im zapravo i zahvalna“, kaže Samardžija.Želela je da sazna više o njenom zdravstvenom stanju, ali su informacije uglavnom bile šture.„Ni danas nije bolje, jako malo se govori o albinizmu.„Čini mi se da smo nekada zaboravljeni“, kaže ona.Vampir, duh i ćutanje Ana Samardžija nigde ne ide bez zaštitnih naočara i višeslojne odeće jer bilo kakvo izlaganje suncu može biti kobno po njenu kožuPodsmevanja i odbacivanja obeležila su đačke dane i 25-godišnje Svetlane Šlapek iz Srbije.Osim albinizma, Svetlana je rođena i sa nistagmusom koji karakterišu nekontrolisani pokreti očiju – neprestano treptanje i nemogućnost da se oči usredsrede na jednu tačku.Vršnjaci su je zato često nazivali „ćoravom i zrikavom“, i pored pokušaja nastavnika u osnovnoj školi da im ukažu na loše ponašanje.Na časovima fizičkog vaspitanja bi je gađali kamenčićima iz školskog dvorišta, govorili joj da je „vampir, duh i da podseća na njihove babe“.„Uglavnom sam ćutala, delovali su jače od mene i plašila sam da će biti gore ukoliko nešto kažem“, priseća se Šlapek za BBC na srpskom.I u srednjoj školi su je vršnjaci izostavljali iz zajedničkih aktivnosti, pa je odmore provodila sa nastavnicima igrajući šah.„Niko me nikada nije birao i osećala sam se odbačeno“, priča ova 25-godišnjakinja.Svetlandijagnostikovana i cerebralna paraliza – skup različitih fizičkih, čulnih i mentalnih oštećenja, nastalih kao posledica povrede mozga.Uglavno se javljaju u ranom detinjstvu, a Svetlana i danas hoda uz pomoć štapa.
Beograđanka Ana Roganović porodila se u kolima Hitne pomoći, koja su užurbano jurila ka porodilištu, ali ne brže od devojčice Maše koja je požurila i iznenadila kako medicinske radnike, tako i svoju majku!
Decenijama je rak slepog creva bio dijagnoza sa kojom su se lekari susretali samo jednom ili dvaput u karijeri, i to gotovo uvek kod starijih pacijenata.