Evropska komisija pre par dana objavila je dokument kojim je uvrstila projekat eksploatacije litijuma „Jadar“, koji planira kompanija Rio Tinto u Srbiji, na listu strateških projekata Evropske unije (EU).Ovakav potez, iako ranije najavljivan, ponovo je izazvao lavinu reakcija u domaćoj javnosti, pre svega zbog zabrinutosti u vezi sa uticajem projekta na životnu sredinu.Međutim, i ekonomski stručnjaci su ponovo istakli da je taj projekat, iz ekonomskog ugla, apsolutno nepotreban, neisplativ i neprihvatljiv za Srbiju.Ipak, kako ističu pravnici za Danas, javnost može, bar za sad, da odahne, jer ova odluka EU nije pravno obavezujuća za Srbiju.Stručnjaci naglašavaju da status „strateškog projekta EU“ ne znači da Srbija mora da odobri eksploataciju litijuma.Naprotiv, kako navode, konačnu odluku o tome da li će se litijum kopati ili ne donosi Vlada Srbije, odnosno nadležna ministarstva, u skladu sa zakonima Republike Srbije.Evropska unija, Rio Tinto, niti bilo koja druga međunarodna organizacija nema nadležnost da natera Srbiju da započne rudarenje, ističu pravnici.„Na kraju je sve na nama“Advokat Vlatko Sekulović u izjavi za Danas ističe da odluka EU o stavljanju projekta „Jadar“ na listu strateških projekata EU nije obavezujuća za Srbiju.Na pitanje ko ima krajnju nadležnost da odluči da li će se litijum u Srbiji kopati ili ne – EU, Vlada Srbije ili lokalna zajednica, Sekulović odgovara da o projektima te vrste odluku donose nadležna ministarstva.„Ja ne vidim da se Srbija na taj način obavezala prema EU, niti EU prema Srbiji, nego je to sve stvar političke odluke“, rekao je Sekulović za Danas.Upitan da li se Srbija možda nekim drugim dokumentom obavezala EU da će iskopavati litijum, među kojima je Memorandum o razumevanju o strateškom partnerstvu u oblasti održivih sirovina, lanaca vrednosti baterija i električnih vozila koji je potpisan u julu 2024, Sekulović objašnjava da ni taj dokument nema snagu zakona.„Taj dokument nije ratifikovan u Skupštini,a ako nije ratifikovan u Skupštini, nema ni snagu zakona“, naglasio je Sekulović.Na kraju je, kako je istakao Sekulović, odluka da li će se litijum kopati ili ne na nama, odnosno na našim nadležnim organima i poštovanju domaćih zakona.To se, između ostalog, odnosi i na studiju o uticaju na životnu sredinu koju će, kako je naveo, odobriti ili ne naši državni organi.„Ako studija uticaja na životnu sredinu tog projekta ne ispunjava uslove prema našem zakonu, onda takav projekat ne može da se realizuje, bez obzira da li se nalazio na spisku EU ili neke druge organizacije“, rekao je Sekulović.Na pitanje da li će Srbija ako odbije iskopavanje litijuma trpeti određene posledica u odnosima sa EU i investitorom, u ovom slučaju Rio Tintom, Sekulović je objasnio da prema EU neće, jer ne postoji obaveza, ali da bi mogla da isplati štetu investitoru.Kako je objasnio, ukoliko bi Srbija odbila da izda Rio Tintu dozvolu za iskopavanje bez pravne argumentacije, a investitor se ponašao u skladu sa našim zakonom, to bi moglo izložiti državu potencijalnim troškovima koje je taj investitor snosio do tog trenutka.U suprotnom, ukoliko se utvrdi da postoji negativan uticaj projekta na životnu sredinu, onda postoji pravno osnovani razlog da se Rio Tintu ne izda dozvola.„I iz ekonomskog ugla projekat neprihvatljiv“Pored brige o uticaju projekta na životnu sredinu, ekonomski stručnjaci ukazali su više puta da je projekat „Jadar“ za državu neprihvatljiv i iz ekonomskog ugla.Jedan od njih je ekonomista Božo Drašković koji je rekao da je sa ekonomskog stanovišta projekat „Jadar“ apsolutno nepotreban, neisplativ i neprihvatljiv za Srbiju, njeno stanovništvo i lokalnu zajednicu.„Ne može biti nešto prihvatljivo za Srbiju gde ona ima korist svega pet odsto od neto efekta koji ostvaruje multinacionalna kompanija. Danas