Nešto čudno mi se događa.U prethodna dva meseca, od kada se u ponudi mog EON uređaja pojavilo i petnaestak Arena kanala, od sporta sam gledao samo snuker na Eurosportu i u poslednjih par dana pomalo Rolan Garos, takođe na Eurosportu.A nije baš da potpuno ignorišem ostale novodobijene sadržaje: iako jesam napravio odabranu listu kanala (u koju sam, ko bi ga znao zašto, uvrstio i RTS2 i RTS3), skoro svakog dana na zgražavanje ukućana napravim i ekskurziju u opštu ponudu i malo bacim pogled kakve se zavere i teroristički akti obelodanjuju na režimskim fekalijovizijama.Strašne stvari radimo, mi bedžonosci, i ne bih se iznenadio da se uskoro otkrije da postoje i cele jedinice kojima su ti slogani na reveru zapravo „kjuovski“ gedžeti što na pritisak vešto skrivenog dugmeta ispaljuju mlazeve sone kiseline ćacijima u lice.Elem, sport…Celog života rado gledam ganjanja lopti raznih veličina, mada pretežno onih koje sam i sam šutirao i bacao, jednom ili hiljadu puta.I sada, kada odjednom na pritisak dugmeta imam i NBA i sve druge fudbalske i košarkaške lige sveta, sveo sam se na j****i snuker u kojem me najviše „zenuju“ frejmovi sa beskonačnim pokušajima skrivanja kugle…Do bizarnog ponašanja nije došlo svesnom odlukom, iako svakako znam na kakav je i antikapitalistički i antietički način Arena ostvarila svoju medijsku hegemoniju, i da je ekipa Sport Kluba doživela krajnju nepravdu.Ali, hej, s obzirom na sve što nam se dešava, nepravda u okviru koje niko nije fizički nastradao i nije neki razlog za preterano zgražavanje.Borimo se ovih meseci posredno i za njih, za te ljude sa Sport Kluba koji na nepravdi bjelzebuba ostadoše bez posla, pa će jednog nadajmo se bliskog dana kada vladajuća kriminalna grupa bude najurena i Arena prestane da postoji – a neko tamo ko je bio toliko genijalan da stavlja svoje ime na ugovore verovatno morati da razgovara sa krivičnim organima – dobiti priliku da ponovo rade ono u čemu su dobri.U međuvremenu, zašto ne bih povremeno relaksirao mozak gledanjem vrhunskog sporta?foto IMDbU traganju za odgovorom padaju mi na pamet policijski detektivi Rigs (Mel Gibson) i Murto (Deni Glover) i scena iz filma „Smrtonosno oružje 2“.Dakle, šta oni rade u toj sceni koju sam gledao kada sam imao nežnih i spoljnjem uticaju podobnih desetak godina?Nakon što su ih radne obaveze dovele u sukob sa državljanima aparthejdske Južnoafričke Republike koji su se, koristeći diplomatski imunitet i ostale ambasadorske pogodnosti, bavili masovnim švercom droge, oni pred kraj filma u luci pronalaze teretni kontejner spreman za prekookeansko putovanje.Ispunjen je „balama“ novca, i Murto cepa jednu iz koje vadi svežanj hiljadarki.„Ovo bi bilo dovoljno da svu svoju decu pošaljem na fakultet“, računa odokativno.Rigs, taj đavo na ramenu što ga provocira kroz četiri filma, predloži mu: „Uzmi ga“.Murto sa gađenjem prokomentariše da se radi o dobiti stečenoj trgovinom droge, ali Rigs nastavlja: „Ti ćeš barem sa tim novcem učiniti nešto lepo“.Sada je već Murto u nekolikosekundnoj dilemi, razrogačenih očiju istražujući svoje etičko ustrojstvo.Jer, ako se sve završi kako valja međunarodni kriminalci će biti ili mrtvi ili u zatvoru, i niko neće znati šta je Murto odneo u unutrašnjem džepu sakoa.Iznenada, pojavljuju se rasistički gadovi i kategorički imperativ pištoljske akcije spasava Murtoa od etičkog prljanja.Kako god, bilo je uznemirujuće blizu, a zanimljivo je da sam tu scenu koju sam gledao pre trideset i pet godina zapamtio vrlo decidno, tek sada primećujući njenu scenarističku ambivalentnost.Malcu je to bio prvi put da se sretne sa motivom prisvajanja prljavog novca i očito je u svom nejakom umu uskliknuo „Ne!“.Moji današnji stavovi su, naravno, unapređeniji i, recimo, zgrade u Beogradu na vodi ne bih ostavio da propadaju i same se urušavaju kao urbicidni podsetnik na stranputice ka kojima smo zalutali.Ne, bliži sam ideji da se „upotrebe za nešto lepo“ i pretvore u naselje sa povlašćenim socijalnim stanovima koji garantuju da više niko u ovoj državi neće ostati bez krova nad glavom.U tom pravcu razmišljanja, pretpostavljam i da bih u svom domu bezbrižno gledao svekoliki zabavni sport ako bi mi se odjednom našao na dodir prsta?Zar je baš toliko bitno kako je narečeni sport do mene stigao?Proklete piratske video kasete sa kraja osamdesetih i prokleti Murto sa njegovim svežnjevima novčanica…Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu.