Pobedio bi“.Sat otkucava, ka smrti ili porazu koji je za Džona Milnera istovetan smrti.Završni natpis saopštava da će poginuti koju godina kasnije, „u sudaru izazvanom od strane pijanog vozača“.Sudbina.Drajfusov Kurt, pak, u „cherchez la femme“ poduhvatu pronalazi moguće razrešenje svojih dilema.Na početku večeri, u jednom od stotina automobila koji kruže gradom – simbolika vrteške kao bezizlaznog kretanja – ugledao je misterioznu damu koja mu je uputila nečujnu ljubavnu poruku.Tražiće je celu noć na razne načine i slušati raznovrsne lažne priče o tome ko je ona, ne shvatajući da se u usputnim doživljajima nalazi većina sudbinskih odgovora.Na koncu, kada odluči da ipak ode na fakultet, tj. u nepoznato, iz aviona će uočiti njen automobil na pustom jutarnjem drumu.Ostali u poznatom, ili se prepustili nepoznatom, uvek će nas opterećivati nešto što smo ubeđeni da smo propustili, što „Grafite“ u poslednjem kadru od sudbine odvodi ka motivu usuda.No, da se vratimo u sadašnjost i vidimo može li se negde u blizini uzeti učešće u krojenju sopstvene sudbine…O jagodama i krviP.S. Komentator potpisan kao ZliKobac je pre dve nedelje predložio da se jedan tekst posveti filmu „The Strawberry Statement“ („O jagodama i krvi“, 1970). Pokušao sam da odmah odgovorim da tekst inspirisan filmom već postoji ali moj odgovor nije prošao. U svakom slučaju, pročitao sam taj tekst („Mišljenje o jagodama“, 10.01.2017), napisan nakon prvih masovnih protesta koje je protiv početka gradnje Beograda na vodi organizovala grupa građana Ne davimo Beograd, a pre nego što je Saša Janković obznanjen kao kandidat na predsedničkim izborima.